Abul-Hasan Amiri

Abdul-Hasan Amiri (arapski: أبو الحسن محمد ابن يوسف العامري‎‎) je rođen 912. a umro 992., godine, bio je jedan od Farabijevih savremenika.

Život i dela

Abul-Hasan Amiri je islamski filozof iz tog perioda čiji je najveći broj spisa do danas očuvan. Bibliografi prenose da je Amiri napisao oko 25 naslova, od kojih je šest dostupno i danas. Iako nam se Amirijeva dela nalaze nadohvat ruke, nažalost, mi ne posedujemo detaljne informacije o njegovom životu, kao što je slučaj sa mnogim drugim filozofima iz ovog perioda.[1]


Amiri je sebe smatrao Kindijevim sledbenikom, što se da zaključiti ne samo čitanjem njegovih tekstova u kojima on blagonaklono piše o Kindiju i o njegovom učeniku, odnosno o svom učitelju Balhiju, nego i s obzirom na njegov poseban pristup naučnoj oblasti kojom se bavio. Amiri je vrlo često pisao kako se filozofska istraživanja podudaraju sa teološkim mišljenjima i kako te dve škole, to jest filozofska i teološka škola, mogu međusobno da se upotpunjuju na putu saznavanja istine.[1]

Izvori

  1. ^ а б Halilović, T., Halilović, S. i Halilović, M. (2014), Kratka istorija islamske filozofije, Beograd, Centar za religijske nauke „Kom”.

Literatura

  • Halilović, T., Halilović, S. i Halilović, M. (2014), Kratka istorija islamske filozofije, Beograd, Centar za religijske nauke „Kom”, str. 43.
  • п
  • р
  • у
ИсторијаПојмовиОбластиГранеФилозофи
Категорија Категорија
Нормативна контрола Уреди на Википодацима
Међународне
  • FAST
  • ISNI
  • VIAF
  • WorldCat
Државне
  • Француска
  • BnF подаци
  • Немачка
  • Израел
  • Сједињене Државе
  • Шведска
  • Чешка
  • Холандија
Остале
  • IdRef