Vangelis
- muzičar
- kompozitor
- producent
- elektronika
- klasična muzika
- ambijentalna muzika
- progresivni rok
- nju ejdž
- klavir
- klavijatura
- bubnjevi
- udaraljke
Evangelos Odiseas Papatanasiju (grč. Ευάγγελος Οδυσσέας Παπαθανασίου; Volos, 29. mart 1943 — Pariz, 17. maj 2022), poznat kao Vangelis, bio je grčki kompozitor i izvođač. Jedan je od najpoznatijih i najznačajnijih grčkih kompozitora svih vremena.
Poznat je po komponovanju muzike za znamenite filmove Vatrene kočije (dobio Oskara), Istrebljivač i Aleksandar. Profesionalnu muzičku karijeru započeo je šezdesetih godina 20. veka sarađujući sa nekoliko poznatih rok bendova kao što su The Forminx i Aphrodite's Child, a zbog albuma „666“ je okarakterisan kao klasični psihodelični muzičar.[1] Tokom sedamdesetih godina 20. veka sarađuje sa vodećim pevačem progresivnog rok benda Yes, Jonom Andersenom, i pod zajedničkim umetničkim imenom „Jon i Vangelis“ objavljuju nekoliko albuma.
Tokom karijere napisao je i komponovao oko 60 albuma, a muzički kritičari smatraju ga jednim od najvećih kompozitora elektronske muzike svih vremena.[2][3][4] Godine 1992. Francuska je uručila Vangelisu orden za doprinos u oblasti umetnosti (Ordre des Arts et des Lettres).[5]
Od 2008. godine počasni je doktor nauka.
Detinjstvo i mladost
Evangelos Odiseas Papatanasiju je rođen 29. marta 1943. u Agriji, priobalskom gradu u Magneziji, Tesalija, Grčka, a odrastao je u Atini.[6] Njegov otac Julisiz se bavio nekretninama i bio je amaterski sprinter; njegov sin ga je opisao kao „velikog ljubitelja muzike”.[7][8] On je imao jednog brata, Niku. Vangelis je razvio interes za muziku već u svojoj četvrtoj godini, komponujući na porodičnom klaviru i eksperimentišući sa zvukovima stavljajući eksere i kuhinjske kiganje unutar njega i sa radio smetnjama.[6][9][10] Kad je imao šest godina roditelji su ga upisali na muzičku nastavu, ali je Vangelis kasnije rekao da su pokušaji njegovih roditelja da studira „propali”, jer je više voleo da samostalno razvija tehniku.[6] On smatra srećnom okolnošću, što nije pohađao muzičku školu, jer bi to omelo njegovu kreativnost,[2][9] i što je naučio je svira po pamćenju. „Kada bi me nastavnici zamolili da nešto sviram, pretvarao bih se da čitam, a svirao bih iz memorije. Nisam ih prevario, ali nije me se ticalo”.[11]
Evangelos je smatrao da je tradicionalna grčka muzika bila posebno važna u njegovom detinjstvu, ali je u dvanaestoj godini razvio interesovanje za džez i rok.[6][12] Sa petnaest godina počeo je da formira školske bendove, ne da bi pratio druge muzičare, već zabave radi.[13] Vangelis je kupio svoj prvi Hamond organ u osamnaestoj godini.[6] Godine 1963. Vangelis i tri školska prijatelja pokrenuli su petočlani rok bend The Forminx,[14] svirajući pjesme i originalni materijal koji je uglavnom napisao Vangelis sa engleskim lirikom radio DJ-a i producenta Nika Mastorakisa. Posle devet singlova i jednog božićnog EP-a, koji je bio uspešan širom Evrope, grupa se raspala 1966. godine.[14]
Diskografija
- (1970) Sex Power
- (1972) Fais Que Ton Rêve Soit Plus Long Que la Nuit
- (1973) Earth
- (1973) L'Apocalypse des Animaux
- (1975) Heaven and Hell
- (1976) Albedo 0.39
- (1976) La Fête Sauvage
- (1977) Ignacio
- (1977) Spiral
- (1978) Beaubourg
- (1978) Hypothesis (Visions of the Future)
- (1979) The Dragon
- (1979) China
- (1979) Opera Sauvage
- (1980) See You Later
- (1981) Chariots of Fire
- (1982) Blade Runner
- (1983) Antarctica
- (1984) Soil Festivities
- (1985) Mask
- (1985) Invisible Connections
- (1988) Direct
- (1990) The City
- (1992) 1492: Conquest of Paradise
- (1995) Voices
- (1996) Oceanic
- (1998) El Greco
- (2001) Mythodea — Music for the NASA Mission: 2001 Mars Odyssey
- (2004) Alexander
- (2007) El Greco: Original Motion Picture Soundtrack
- (2007) Blade Runner Trilogy: 25th Anniversary (3 CD)
- (2012) Chariots of Fire - The Play
- (2016) Rosetta
- (2019) Nocturne: The Piano Album
- (2021) Juno to Jupiter
Reference
- ↑ „Prog Reviews review of 666”. Ground & Sky. 5. 1. 2008. Arhivirano iz originala na datum 24. 1. 2009. Pristupljeno 1. 2. 2013.
- ↑ 2,0 2,1 Culshaw, Peter (6. 1. 2005). „My Greek odyssey with Alexander”. London: The Telegraph. Pristupljeno 1. 2. 2013. Šablon:Mrtva veza
- ↑ Ankeny, Jason. „Vangelis Biography”. All Music. Pristupljeno 1. 2. 2013.
- ↑ Tranglos review Arhivirano 2012-07-18 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 1. 2. 2013.
- ↑ Alexander the Great website Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 1. 2. 2013.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 Doerschuk, Bob (avgust 1982). „Oscar-winning Synthesist”. Pristupljeno 25. 12. 2017.
- ↑ Harrison, Tom (22. 11. 1981). „Vangelis, speaking from his laboratory”. The Province. Pristupljeno 27. 1. 2019.
- ↑ Christon, Lawrence (7. 11. 1986). „Vangelis and His Friend, the Synthesizer”. Los Angeles Times. Pristupljeno 27. 1. 2019.
- ↑ 9,0 9,1 Thomas S. Hischak (2015). The Encyclopedia of Film Composers. Rowman & Littlefield. str. 386–388. ISBN 9781442245501.
- ↑ Goldstein, Dan (novembar 1984), „Soil Festivities Vangelis Speaks”, Electronics & Music Maker, pristupljeno 22. 8. 2016
- ↑ „Vangelis - The Composer Who Set Chariots Afire”. Life 5 (7). jul 1982. Pristupljeno 19. 12. 2017.
- ↑ Bigot, Yves (januar 1984). „Vangelis analyses his syntheses”. Pristupljeno 22. 8. 2016.
- ↑ Lake, Steve (10. 8. 1974). „Greek Group: Vangelis Papathanassiou is one of those rare rock characters - an eccentric. Will this ex-keyboard player of Aphrodite's Child join Yes? Steve Lake meets the man himself”. Melody Maker. Pristupljeno 22. 8. 2016.
- ↑ 14,0 14,1 „The Forminx”. Vangelis Movements. Pristupljeno 12. 11. 2008.
Spoljašnje veze
- Elsewhere — nezvanična prezentacija
- Vangelis na sajtu IMDb
- Vangelis' Movements
- Vangelis Collector
- Vangelis' Nemo Studios
- Vangelis HistoryArhivirano 2011-02-01 na Wayback Machine-u
- Interview with Vangelis from Den of Geek
- Interview with Vangelis on composing Chariots of Fire from BBC Four's Sound of Cinema
- Preminuo grčki kompozitor Vangelis („Politika”, 19. maj 2022)
- p
- r
- u
- Louis Silvers (1934)
- Max Steiner (1935)
- Leo F. Forbstein (1936)
- Charles Previn (1937)
- Erich Wolfgang Korngold/Alfred Newman (1938)
- Herbert Stothart/Richard Hageman, W. Franke Harling, John Leipold, Leo Shuken (1939)
- Leigh Harline, Paul J. Smith, Ned Washington/Alfred Newman (1940)
- Bernard Herrmann/Frank Churchill i Oliver Wallace (1941)
- Max Steiner/Ray Heindorf i Heinz Roemheld (1942)
- Alfred Newman/Ray Heindorf (1943)
- Max Steiner/Morris Stoloff i Carmen Dragon (1944)
- Miklós Rózsa/Georgie Stoll (1945)
- Hugo Friedhofer/Morris Stoloff (1946)
- Miklós Rózsa/Alfred Newman (1947)
- Brian Easdale/Johnny Green i Roger Edens (1948)
- Aaron Copland/Roger Edens i Lennie Hayton (1949)
- Franz Waxman/Adolph Deutsch i Roger Edens (1950)
- Franz Waxman/Johnny Green i Saul Chaplin (1951)
- Dimitri Tiomkin/Alfred Newman (1952)
- Bronisław Kaper/Alfred Newman (1953)
- Dimitri Tiomkin/Adolph Deutsch i Saul Chaplin (1954)
- Alfred Newman/Robert Russell Bennett, Jay Blackton i Adolph Deutsch (1955)
- Victor Young/Alfred Newman i Ken Darby (1956)
- Malcolm Arnold (1957)
- Dimitri Tiomkin/Andre Previn (1958)
- Miklós Rózsa/Andre Previn i Ken Darby (1959)
- Ernest Gold/Morris Stoloff i Harry Sukman (1960)
- Henry Mancini/Saul Chaplin, Johnny Green, Sid Ramin i Irwin Kostal (1961)
- Maurice Jarre/Ray Heindorf (1962)
- John Addison/Andre Previn (1963)
- Richard M. Sherman and Robert B. Sherman/Andre Previn (1964)
- Maurice Jarre/Irwin Kostal (1965)
- John Barry/Ken Thorne (1966)
- Elmer Bernstein/Alfred Newman i Ken Darby (1967)
- John Barry/Johnny Green (1968)
- Burt Bacharach/Lennie Hayton i Lionel Newman (1969)
- Francis Lai/The Beatles (1970)
- Michel Legrand/John Williams (1971)
- Charlie Chaplin, Raymond Rasch i Larry Russell/Ralph Burns (1972)
- Marvin Hamlisch/Marvin Hamlisch (1973)
- Nino Rota i Carmine Coppola/Nelson Riddle (1974)
- John Williams/Leonard Rosenman (1975)
- Jerry Goldsmith/Leonard Rosenman (1976)
- John Williams/Jonathan Tunick (1977)
- Giorgio Moroder/Joe Renzetti (1978)
- Georges Delerue/Ralph Burns (1979)
- Michael Gore (1980)
- Vangelis (1981)
- John Williams/Henry Mancini i Leslie Bricusse (1982)
- Bill Conti/Michel Legrand, Alan Bergman i Marilyn Bergman (1983)
- Maurice Jarre/Prince (1984)
- John Barry (1985)
- Herbie Hancock (1986)
- Ryuichi Sakamoto, David Byrne i Cong Su (1987)
- Dave Grusin (1988)
- Alan Menken (1989)
- John Barry (1990)
- Alan Menken (1991)
- Alan Menken (1992)
- John Williams (1993)
- Hans Zimmer (1994)
- Luis Enríquez Bacalov/Alan Menken i Stephen Schwartz (1995)
- Gabriel Yared/Rachel Portman (1996)
- James Horner/Anne Dudley (1997)
- Nicola Piovani/Stephen Warbeck (1998)
- John Corigliano (1999)
- Tan Dun (2000)
- Howard Shore (2001)
- Elliot Goldenthal (2002)
- Howard Shore (2003)
- Jan A. P. Kaczmarek (2004)
- Gustavo Santaolalla (2005)
- Gustavo Santaolalla (2006)
- Dario Marianelli (2007)
- A. R. Rahman (2008)
- Michael Giacchino (2009)
- Trent Reznor i Atticus Ross (2010)
- Ludovic Bource (2011)
- Mychael Danna (2012)
- Steven Price (2013)
- Alexandre Desplat (2014)
- Ennio Morricone (2015)
- Justin Hurwitz (2016)
- Alexandre Desplat (2017)
- Ludwig Göransson (2018)
- Hildur Guðnadóttir (2019)
- Trent Reznor, Atticus Ross i Jon Batiste (2020)
- Hans Zimmer (2021)
- Volker Bertelmann (2022)
- Ludwig Göransson (2023)