Otočna siva lisica

Par otočnih sivih lisica

Urocyon littoralis
Status zaštite
Status zaštite: Kritično (IUCN 3.1) ^[1]
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Mammalia
Red:	Carnivora
Porodica:	Canidae
Rod:	Urocyon
Vrsta:	U. littoralis
Dvojni naziv
*Urocyon littoralis* Baird, 1857

Rasprostranjenost otočne lisice

Otočna siva lisica (Urocyon littoralis), jedna od dvije ili tri vrste lisica u rodu Urocyon. Jedino su joj stanište otoci Channel Islands pred kalifornijskom obalom. Na svakom od šest glavnih otoka (ima ih osam) zbog geografske izoliranosti razvilo se šest posebnih podvrsta.

Podvrste

Urocyon littoralis littoralis na otoku San Miguel Island,
Urocyon littoralis santarosae na otoku Santa Rosa Island,
Urocyon littoralis santacruzae na otoku Santa Cruz Island,
Urocyon littoralis dickeyi na otoku San Nicolas Island,
Urocyon littoralis catalinae na otoku Santa Catalina,
Urocyon littoralis clementae na otoku San Clemente Island.

Po nekim pokazateljima sjeverne podvrste na otocima Santa Cruz, Santa Rosa i San Miguel su starije od podvrsta na južnim otocima San Clemente, San Nicolas i Santa Catalina. Na otocima ove podvrste lisica danas su ugrožene od bolesti koje su donesli kućni ljubimci, a njihov prirodni neprijatelj je suri orao (Aquila chrysaetos)^[2].

Život lisice

Otočna lisica manja je od sive lisice i najmanja je u Sjevernoj Americi. Živi monogamno u brlozima. Ženka je noseća između 50 i 63 dana, rađa jedno do pet štenaca, obično dva do tri. Seksualnu zrelost postiže za deset mjeseci a životni vijek u divljini im je 4 do 6 godina; 8 do 10 u zatočeništvu.

U divljini se hrani manjim sisavcima, pticama, jajima, rakovima, gušterima, pa i kukcima i voćem. Svoj teritorij obilježava urinom i fekalijama