Nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodis eius agitur

Nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodis eius agitur (srpskohrvatski: Začeto dijete smatra se kao da je već rođeno, ako su u pitanju njegovi probici)^[1] je rimska pravna maksima koja se odnosi na nasljedna prava začetog, a nerođenog djeteta. Sam izraz "nasciturus" doslovno znači "onaj koji se ima roditi", a odnosi se na začeti, ali nerođeni fetus. Sukladno ovoj pravnoj maksimi, ako su u pitanju nasljedna prava nerođenog djeteta, to se dijete ima smatrati kao da je već rođeno te da, sukladno tome, može ostvariti puna nasljedna prava. Radilo se o neoborivoj presumpciji, odnosno onoj vrsti pravne presumpcije čija se istinitost nije mogla preispitivati pred sudom. Iako se radi o načelu iz rimskog prava, ono je danas zadržajno u brojnim suvremenim pravnim sustavima diljem svijeta.

Jedini uvjet koji mora biti zadovoljen da bi se ova presumpcija primijenila jest da dijete u konačnici bude rođeno živo.