Mobutu Sese Seko

Mobutu Sese Seko

Mobutu Sese Seko Nkuku Ngbendu wa Za Banga (14.10. 1930 – 7.9. 1997), poznatiji kao Mobutu ili Joseph Mobutu-Sese Seko, rođen kao Joseph-Désiré Mobutu, bio je predsjednik Zaira (današnje Demokratske Republike Kongo) 32 godine (1965–1997), gdje je došao na vlast nakon svrgavanja Josepha Kasa-Vubua.

Mobutu je rođen u gradu Lisala u tadašnjem Belgijskom Kongu, u porodici koja je pripadala etničkoj grupi Ngbanda. Otac, kuhar, rano je umro te ga je odgojila majka, po profesiji hotelska sobarica. Nakon što je najranije obrazovanje primio u katoličkoj misionarskoj školi, s 19 godina se priključio Force Publique, belgijskoj kolonijalnoj vojsci i tamo stekao čin narednika. Poslije je otišao u Leopoldville i radio kao novinar u lokalnom listu L'Avenir. Tamo je upoznao Patricea Lumubu te se priključio njegovoj nacionalističkoj stranci Mouvement National Congolais koja je zahtijevala nezavisnost od Belgije.

Kada je 30.6. 1960. Kongo dobio nezavisnost, Mobutu je imenovan za načelnika generalštaba nove kongoanske vojske. Slijedećih nekoliko mjeseci je igrao značajnu ulogu u kongoanskoj krizi, a 14.9. 1960. je izveo državni udar kojim je svrgnut premijer Lumumba, a nekoliko mjeseci kasnije ga je izručio vlastima secesionističke pokrajine Katange gdje je ubijen. Mobutu je tako stekao podršku SAD i zapadnih sila koja će ga služiti i nakon što je 1965. i formalno preuzeo vlast.

Do tada je kongoanska kriza već bila manje-više završena, te je Mobutu - iskazavši se kao izuzetno vješt političar - postao jedan od najdugovječnijih čelnika u Africi. Kao gorljivi antikomunist, uživao je podršku Zapada, ali je to od 1971. godine krio s afričkim nacionalizmom, odnosno politikom kojom su se zabranjivala zapadna imena i odjeću. U okviru te politike Kongo je promijenio ime u Zair.

Mobutu je isto tako sagradio kult ličnosti, ali i ideologiju mobutizam, koju su mnogi uspoređivali s maoizmom. Iako gorljivi antikomunist, od početka 1970-ih počeo je blisko surađivati s komunističkom NR Kinom, a postao je i blizak prijatelj rumunjskog komunističkog vođe Nicolae Ceausescua.

Mobutuova vanjska politika je, pak, bila čvrsto vezana uz SAD, te je od sredine 1970-ih Zair korišten kao baza za tajne operacije protiv prosovjetske vlade u susjednoj Angoli. Zbog tih hladnoratovskih obzira, zapadne vlade se nisu previše osvrtale na Mobutuove često brutalne metode vladavine, pri čemu su često i njegovi najbliži suradnici bili optuživani za izdaju, hapšeni i mučeni.

Još je više upadao u oči između velikih prirodnih bogatstatva Konga i sveopćeg siromaštva i nerazvijenosti, odnosno potpune zapuštenosti puteva, škola, bolnica i druge nacionalne infrastrukture. Kongoanska državna uprava je za vrijeme njegove vlasti bila poznata slabim ili nikakvim plaćama, te je vladala sveopća korupcija. S druge strane, Mobutu je, slično kao i mnogi drugi afrički vođe tog vremena, zgrnuo i u švicarske banke smjestio veliki dio nacionalnog bogaststva, postavši oličenje fenomena koji će se kasnije zvati kleptokracija.

Mobutu je, s druge strane, veliki dio novca uložio u vlastitu predsjedničku gardu, čime se osigurao od mogućih državnih udara, dok je političku opoziciju, uz brutalnu represiju, gušio i potkupljivanjem. Pokazao je veliku vještinu da održava vjernost svoje vlade tako što je vršio stalne kadrovske rotacije, a iskazao se i u vještom balansiranju između različitih vjerskih i etničkih skupina.

Nakon završetka hladnog rata, Mobutu je shvatio da više nije tako koristan kao zapadni saveznik te je započeo korake u smjeru nominalne demokratizacije zemlje. Međutim, zdravstveni problemi izazvani rakom prostate su do sredine 1990-ih počeli utjecati na njegovu sposobnost upravljanja zemljom. Ključni događaj je, pak, bilo stajanje na stranu Hutua u građanskom ratu u Ruandi, a kasnije pomaganje izbjeglih Hutua u napadima na novu tutsijevsku vladu Ruande, kao i na lokalne Tutsije - Banyamulenge. To je bio povod za pobunu u kojoj su na stranu Tutsija stale vlade Ruande, Burundija, a kasnije i Angole i Ugande te započele invaziju istočnog dijela Zaira. Time je počeo tzv. Prvi kongoanski rat u kome je Alijansa demokratskih snaga za oslobođenje Konga (AFDL) na čelu s Laurentom Kabilom zauzela velike dijelove istočnog Zaira i započela napredovanje prema zapadu.

U martu 1997. je Mobutu, suočen s vojnim porazom, pokušao pregovarati i imenovao svog starog neprijatelja Etiennea Tsishekedija za premijera, ali su pobunjenici odbili pregovarati. Nekoliko dana prije nego što će glavni grad pasti, Mobutu je pobjegao. Nekoliko mjeseci kasnije umro je u Maroku.

Eksterni linkovi

Mobutu Sese Seko na Wikimedijinoj ostavi
  • Speech by Mobutu, vowing to resist the rebel onslaught and remain in power
  • Obituary Arhivirano 2012-11-05 na Wayback Machine-u
  • Anatomy of an Autocracy: Mobutu's 32-Year Reign (New York Times biography by Howard W. French)
  • Mobutu's legacy: Show over substance
  • Hope and retribution in Zaire, Allan Little, From our own Correspondent, BBC News, 24 May, 1997.
  • Article on Mobutu from www.dictatorofthemonth.com Arhivirano 2009-02-08 na Wayback Machine-u (written by user: MinnesotanConfederacy)
  • IMDB.com Lumumba (2000) - Film about the rise of the independent Congo/Zaire.
Prethodi:
Joseph Kasa Vubu
kao predsjednik Republike Kongo
predsjednik Zaira
prije 1971 Predsjednik Demokratske Republike Kongo
1965–1997
Slijedi:
Laurent-Désiré Kabila
as Predsjednik Demokratske Republike Kongo
  • p
  • r
  • u
Čelnici Organizacije afričkog jedinstva i Afričke unije
Organizacija afričkog jedinstva (1963–2002)
(popis)
Afrička unija (2002–danas)
(popis)
  • p
  • r
  • u
Ličnosti Hladnog rata
Primarni sudionici: NATO   Varšavski pakt   Pokret nesvrstanih
Sjedinjene Američke Države Sjedinjene Države
Primarni vođe
Ostali
Sovjetski Savez Sovjetski Savez
Primarni vođe
Ostali
Evropa

Ujedinjeno Kraljevstvo Winston Churchill  Ujedinjeno Kraljevstvo Clement Attlee  Ujedinjeno Kraljevstvo Anthony Eden  Ujedinjeno Kraljevstvo Harold Macmillan  Ujedinjeno Kraljevstvo Harold Wilson  Ujedinjeno Kraljevstvo Margaret Thatcher  Francuska Charles de Gaulle  Francuska Georges Pompidou  Francuska François Mitterrand  Francuska Robert Schuman  Francuska Jean Monnet  Njemačka Konrad Adenauer  Njemačka Willy Brandt  Njemačka Helmut Kohl  Italija Alcide De Gasperi  Italija Aldo Moro  Italija Giovanni Leone  Italija Giulio Andreotti  Italija Sandro Pertini  Irska Éamon de Valera  Irska Seán MacBride  Francisco Franco  Portugal António de Oliveira Salazar  Švedska Dag Hammarskjöld  Švedska Olof Palme  Norveška Trygve Lie  Belgija Paul-Henri Spaak  Austrija Kurt Waldheim  Vatikan Ivan XXIII.  Vatikan Pavao VI.  Vatikan Ivan Pavao II.

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Josip Broz Tito  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Vladimir Bakarić  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Edvard Kardelj  Istočna Njemačka Walter Ulbricht  Istočna Njemačka Erich Honecker  Todor Živkov  Imre Nagy  János Kádár  Mátyás Rákosi  Miklós Németh  Nicolae Ceauşescu  Čehoslovačka Aleksandar Dubček  Čehoslovačka Gustáv Husák  Čehoslovačka Václav Havel  Enver Hoxha  Lech Wałęsa  Bolesław Bierut  Władysław Gomułka  Wojciech Jaruzelski

Azija
Afrika

Egipat Gamal Abdel Nasser  Egipat Anvar Sadat  Egipat Hosni Mubarak  Alžir Houari Boumédienne  Tunis Habib Bourguiba  Muammar al Gaddafi

Gana Kwame Nkrumah  Obala Slonovače Félix Houphouët-Boigny  Angola Agostinho Neto  Senegal Léopold Sédar Senghor  Gvineja Ahmed Sékou Touré  Tanzanija Julius Nyerere  Kenija Jomo Kenyatta  Nigerija Nnamdi Azikiwe  Demokratska Republika Kongo Patrice Lumumba  Etiopija Haile Selassie  Zambija Kenneth Kaunda  Mozambik Samora Machel  Uganda Milton Obote  Zimbabve Canaan Banana  Togo Sylvanus Olympio

Južnoafrička Republika Nelson Mandela  Južnoafrička Republika Frederik Willem de Klerk  Uganda Idi Amin Dada  Zair Mobutu Sese Seko  Zimbabve Robert Mugabe  Ian Smith  Somalija Siyaad Barre  Liberija Samuel Doe  Liberija William R. Tolbert, Jr.  Sijera Leone Siaka Stevens  Gabon Omar Bongo

Amerike

Kanada Lester B. Pearson  Kanada Pierre Trudeau  Kuba Fulgencio Batista  Kuba Fidel Castro  Kuba Che Guevara  Haiti François Duvalier  Haiti Jean-Claude Duvalier  Dominikanska Republika Rafael Trujillo  Trinidad i Tobago Ellis Clarke  Grenada Eric Gairy  Grenada Maurice Bishop  Kostarika José Figueres Ferrer  Kostarika Óscar Arias  Nikaragva Anastasio Somoza García  Nikaragva Anastasio Somoza Debayle  Nikaragva Daniel Ortega  Honduras Oswaldo López Arellano  Panama Omar Torrijos  Panama Manuel Noriega  Gvatemala Jacobo Arbenz Guzmán

Čile Salvador Allende  Čile Augusto Pinochet  Argentina Juan Perón  Argentina Arturo Illia  Argentina Isabel Perón  Argentina Jorge Rafael Videla  Brazil Getúlio Vargas  Brazil Juscelino Kubitschek  Brazil João Goulart  Brazil Humberto Castelo Branco  Brazil Ernesto Geisel  Venezuela Rómulo Betancourt  Bolivija Hernán Siles Zuazo  Bolivija Víctor Paz Estenssoro  Bolivija Alfredo Ovando Candía  Ekvador José María Velasco Ibarra  Ekvador Guillermo Rodríguez  Gvajana Arthur Chung  Kolumbija Gustavo Rojas Pinilla  Kolumbija Gabriel París Gordillo  Kolumbija Alfonso López Michelsen  Peru Manuel Prado y Ugarteche  Peru Fernando Belaúnde Terry  Peru Juan Velasco Alvarado  Peru Javier Pérez de Cuéllar  Paragvaj Alfredo Stroessner  Surinam Dési Bouterse  Urugvaj Jorge Pacheco Areco  Urugvaj Juan María Bordaberry  Urugvaj Julio María Sanguinetti