Mavla

Mavla (arap. مولى‎, mawlā; mn. موالي, mawālī) je teološki, historijski i pravni termin čije je značenje variralo u različitim periodima i društvenim kontekstima. U Kuranu i hadisima koristi se na dva načina: gospodar i čuvar, zaštitnik i pomagač. U predislamskom periodu riječ se odnosila na bilo koju formu plemenskih udruživanja. U ranoislamskom periodu koristila se da bi inkorporirala konvertite u arapsko muslimansko društvo pa je riječ mavali korištena za označavanje muslimana koji nisu Arapi.

Etimologija

Riječ mavla izvedena je iz korijena w-l-y, u značenju "biti blizu", "biti prijatelj" ili "imati moć nad". Mavla može imati recipročna značenja u odnosu na to da li se izgovara aktivnim ili pasivnim glasom: "gospodar" ili "rob/oslobođenik", "gazda" ili "klijent", "stric" ili "nećak", ili jednostavno "prijatelj". Originalno, mavali su bili klijenti arapskog plemena, ali s usponom islama, termin se ustalio za imenovanje muslimana nearapa i ostalih saveznika muslimanske zajednice.

Historija

Termin originalno potječe iz predislamskog perioda, ali se aktivnije počeo upotrebljavati tek u periodu Omejada (661–750) jer su mnogi nearapi (Perzijanci, Afrikanci, Turci, Indijci) prelazili na islam. Priliv nearapa, konvertita u islam, napravio je nove teškoće u njihovom integriranju u arapsko plemensko društvo. Rješenje se pojavilo u formi ugovora zvanog walā' preko kojeg bi musliman nearap pristajao uz arapskog gazdu (mavla). Nastavili su plaćati porez kao i ljudi knjige (Ehlul kitabije) i bili su uglavnom isključeni iz vladinih i vojnih struktura sve do kraja vladavine Omejada. U Horasanu i Iranu, Arapi su držali najviše pozicije u vojsci i vladinom ešalonu.

Abasidska revolucija je preispitala političke i društvene privilegije Arapa. Ključna osoba ove revolucije bio je Abu Muslim Horasani, Perzijanac rođen u Isfahanu, čime je imao savršene akreditive u očima eksploatirane perzijske većine. Ponašanje Omejada izazvalo je ekstremnu ogorčenost kod lokalne populacije i nepravedna oporezivanja potakla su nenaklonost prema Arapima. Za vrijeme abasidskih vladara tokom 9. vijeka, nearapi konvertiti sačinjavali su važan dio vojske. Institucija walā' kao uslov ulaska u muslimansko društvo više nije postojala, ali stečeni politički utjecaj formiranjem jedinica sastavljenih uglavnom od oslobođenih Turaka u službi kalifa, praksa je koja je postojala i tokom osmanskog perioda. Uvećavanje moći različitih etničkih grupa ograničilo je moć abasidskog kalifa u Bagdadu.

Abu Hanifa, osnivač hanefijske pravne škole u sunitskom islamu, živio je u doba abasidske revolucije. Poznata je njegova izjava: "Uvjerenje novih konvertita, Turaka, ista je kao i kod Arapa iz Hidžaza". Omejadima se nisu sviđale reforme pa je Abu Hanifa završio u zatvoru zbog svog aktivizma. Naposljetku, zbog nepoštivanja kuranskih principa, stav Omejada nije imao religijsku vrijednost i postao je primarnim razlogom njihove propasti.

Literatura