Mario Puzo

Mario Puzo
Biografske informacije
Rođenje(1920-10-15)15. 10. 1920.
Manhattan, New York, SAD
Smrt2. 7. 1999. (dob: 78)
Bay Shore, New York, SAD
NacionalnostSjedinjene Američke Države američko
Obrazovanje
Zanimanjeromanopisac
Opus
Književne vrstekriminalistika
Tememafija
Web-stranica
www.mariopuzo.com

Mario Đanluiđi Puzo (engl. Mario Gianluigi Puzo) (15. oktobar 1920. – 2. juli 1999.) bio je američki pisac poznat po svojim knjigama o Mafiji, naročito knjizi Kum.

Život

Puzo je rođen u siromašnoj porodici talijanskih imigranata u Paklenoj Kuhinji, četvrti Menhetna, u Njujorku, u kojoj je i odrastao. Nakon što je diplomirao na gradskom koledžu u Njujorku, pristupio je američkoj vojnoj avijaciji u Drugom svetskom ratu. Međutim, zbog slabog vida, vojska mu nije dozvolila da učestvuje u vojnim operacijama, već je bio raspoređena na mesto oficira za odnose sa javnošću u Nemačkoj. Nakon rata pohađao je njujoršku Novu školu za društvena istraživanja u Univerzitet Kolumbija.

Najpoznatijem Puzovom romanu, Kum, prethodila su dela Mračna Arena i Srećni Hodočasnik, koja nisu promakla budnom oku kritike. Kum je objavljen 1969. godine, nakon što je Puzo slušao anegdote o mafijaškim organizacijama tokom vremena dok se bavio novinarstvom.

Kum je kasnije pretvoren u trilogiju filmova koje je režirao Frensis Ford Kopola, a koji su objavljeni 1972, 1974 i 1990. godine. Iako su prva dva filma bila izuzetno popularna i veoma cenjena, treći nije imao takav uspeh i bio je slabo primljen, kako od kritike, tako i od publike.

Pored toga što je bio koscenarista, zajedno sa Kopolom, u sva tri filma Kum (film), Puzo je napisao i prvu verziju scenarija za film katastrofe Zemljotres, iz 1974, na kojem nije mogao dalje raditi zbog obaveza oko filma Kum II. Takođe Puzo je bio i koscenarista za film Supermen iz 1978. godine.

Poslednji roman, koji je Puzo za života objavio, bio je Poslednji Don, iz 1996. po kojem je snimljena i uspešna mini serija.

Puzo nije doživeo objavljivanje svoje pretposlednje knjige Zakon Ćutanja, koja je izašla 1999, ali tekst je već bio dovršen i tako je ova knjiga postala njegovo poslednje delo. Isti slučaj je bio i sa njegovom poslednjom knjigom Porodica, na kojoj je radio poslednje dve decenije svog života, a koja je objavljena 2001. Međutim, ovu knjigu je dovršila Puzova dugogodišnja saputnica Kerol Đino.

Mario Puzo je umro 2. jula 1999. godine u svom domu u Bej Šoru, na Long Ajlendu. Ceo svoj život, Puzo je smatrao da je njegova knjiga Srećni Hodočasnik njegovo najbolje delo. U jednom od svojih poslednjih intervjua, izjavio je da je ožalošćen činjenicom da je Kum, fikcija koju nije nikada voleo, nadmašila priču o poštenoj borbi njegove majke, kao imigranta u Americi, da zavredi poštovanje, i o njenoj hrabrosti i ljubavi, što je opisano u Srećnom Hodočasniku.

Kompletna lista knjiga

  • Mračna Arena (1955)
  • Srećni Hodočasnik (1965)
  • Kum (1969)
  • Budale Umiru (1975)
  • U Las Vegasu (1977)
  • Sicilijanac (1984)
  • Četvrti K (1991)
  • Poslednji Don (1996)
  • Zakon Ćutanja (1999)
  • Porodica (2001)
  • p
  • r
  • u
1928–1940

Benjamin Glazer (1928) • Hanns Kräly (1929) • Joseph Farnham, Martin Flavin, Frances Marion i Lennox Robinson (1930) • Howard Estabrook (1931) • Edwin J. Burke (1932) • Victor Heerman i Sarah Y. Mason (1933) • Robert Riskin (1934) • Dudley Nichols (1935) • Pierre Collings i Sheridan Gibney (1936) • Heinz Herald, Geza Herczeg i Norman Raine (1937) • Ian Dalrymple, Cecil Arthur Lewis, W.P. Lipscomb i George Bernard Shaw (1938) • Sidney Howard (1939) • Donald Ogden Stewart (1940)

1941–1960

Sidney Buchman i Seton Miller (1941) • George Froeschel, James Hilton, Claudine West i Arthur Wimperis (1942) • Philip G. Epstein, Julius J. Epstein i Howard Koch (1943) • Frank Butler i Frank Cavett (1944) • Charles Brackett i Billy Wilder (1945) • Robert Sherwood (1946) • George Seaton (1947) • John Huston (1948) • Joseph L. Mankiewicz (1949) • Joseph L. Mankiewicz (1950) • Harry Brown i Michael Wilson (1951) • Charles Schnee (1952) • Daniel Taradash (1953) • George Seaton (1954) • Paddy Chayefsky (1955) • John Farrow, S.J. Perelman i James Poe (1956) • Carl Foreman i Michael Wilson (1957) • Alan Jay Lerner (1958) • Neil Paterson (1959) • Richard Brooks (1960)

1961–1980

Abby Mann (1961) • Horton Foote (1962) • John Osborne (1963) • Edward Anhalt (1964) • Robert Bolt (1965) • Robert Bolt (1966) • Stirling Silliphant (1967) • James Goldman (1968) • Waldo Salt (1969) • Ring Lardner, Jr. (1970) • Ernest Tidyman (1971) • Francis Ford Coppola i Mario Puzo (1972) • William Peter Blatty (1973) • Francis Ford Coppola i Mario Puzo (1974) • Bo Goldman i Laurence Hauben (1975) • William Goldman (1976) • Alvin Sargent (1977) • Oliver Stone (1978) • Robert Benton (1979) • Alvin Sargent (1980)

1981–2000

Ernest Thompson (1981) • Costa Gavras i Donald E. Stewart (1982) • James L. Brooks (1983) • Peter Shaffer (1984) • Kurt Luedtke (1985) • Ruth Prawer Jhabvala (1986) • Bernardo Bertolucci i Mark Peploe (1987) • Christopher Hampton (1988) • Alfred Uhry (1989) • Michael Blake (1990) • Ted Tally (1991) • Ruth Prawer Jhabvala (1992) • Steven Zaillian (1993) • Eric Roth (1994) • Emma Thompson (1995) • Billy Bob Thornton (1996) • Curtis Hanson i Brian Helgeland (1997) • Bill Condon (1998) • John Irving (1999) • Stephen Gaghan (2000)

2001–2023

Akiva Goldsman (2001) • Ronald Harwood (2002) • Fran Walsh, Philippa Boyens i Peter Jackson (2003) • Alexander Payne i Jim Taylor (2004) • Larry McMurty i Diana Ossana (2005) • William Monahan (2006) • Joel i Ethan Coen (2007) • Simon Beaufoy (2008) • Geoffrey S. Fletcher (2009) • Aaron Sorkin (2010) • Nat Faxon & Alexander Payne (2011) • Chris Terrio (2012) • John Ridley (2013) • Graham Moore (2014) • Adam McKay i Charles Randolph (2015) • Barry Jenkins i Tarell Alvin McCraney (2016) • James Ivory (2017) • Charlie Wachtel, David Rabinowitz, Kevin Willmott i Spike Lee (2018) • Taika Waititi (2019) • Chrisopher Hampton i Florian Zeller (2020) • Sian Heder (2021) • Sarah Polley (2022) • Cord Jefferson (2023)

Normativna kontrola Uredi na Wikidati