Desikant
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fd/Silica_gel_bag_open_with_beads.jpg/220px-Silica_gel_bag_open_with_beads.jpg)
Stipsa, češće stručno desikant, svako je hemijsko jedinjenje koje upija vodu. Ta osobina stipse, nazvana higroskopnost, primenjuje se u industriji (posebno hemijskoj) i u laboratorijskim eksperimentima.[1]
U širokoj uporebi su čvrsti desikanti kao sredstva za uklanjanje eksesivne vlage koja bi mogla da ošteti ili uništi proizvode osetljive na vlagu. Neki od uobičajenih desikanata su: silikagel, kalcijum-sulfat, kalcijum-hlorid, i montmorilonitna glina. Silikagel se često koristi u kutijama muzičkih instrumenata.
Izvori
- ↑ Jerry Wurm, Douglas Kosar, Tom Klemens. „Desiccant”. [mrtav link]
Literatura
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4a/Commons-logo.svg/15px-Commons-logo.svg.png)
Desikant na Wikimedijinoj ostavi
- Chai, Christina Li Lin; Armarego, W. L. F. (2003). Purification of laboratory chemicals. Oxford: Butterworth-Heinemann. ISBN 0-7506-7571-3.
- Lavan, Z.; Jean-Baptiste Monnier, Worek, W. M. (1982). „Second Law Analysis of Desiccant Cooling Systems”. Journal of Solar Energy Engineering 104: 229-236. DOI:10.1115/1.3266307.
- S. Sadik; J. W. White (1982). „True potato seed drying over rice”. Potato Research 25: 269. DOI:10.1007/BF02357312.
![]() | Ovaj članak o hemiji ili kemiji je u začetku. Možete pomoći Wikipediji tako što ćete ga proširiti. |